By: unknown authors & something of my own - pozdrav Paoli
Ovo bas i ne spada u poeziju ali valja procitati ovaj tekst, u biti sliku! - Pismo prijatelju.
Pod svijetlom svijeće
Pod svijetlom svijeće ležim u krevetu
Slušam vjetar kako pjeva svoju pjesmu
Brojim sekunde koje otkucava zidni sat
Slušam pucketanje voska.
Vjetar se poigrava golim granama drveća
Svojoj pjesmi ritam drži lupanjem ograde
A svako toliko pokuca i meni na prozor.
Topao krevet, blijedo svijetlo voštanica, šum vjetra.
Sve me to ispunjava čudnim osjećajem.
Prvi se put u životu ne pitam zašto,
Letim iznad sveg materijalnog,
A želje mi nestaju kao prašina pred vjetrom,
Nestaju sa svakom otkucanom sekundom.
Na zidu promatram igrokaz sjenki,
Sjenki kojima svijeće daju život,
Sam sam a opet ne napušten,
Šutim a sve oko mene priča,
Ležim a sve se oko mene kreće.
1. 12. 2005. 2:07 h