Kamen

Dao si mi kamen

Prijatelji znaju koliko nešto vrijedi bez obzira

što to bilo ako su pravi prijatelji. Ti si mi dao

kamen, običan bijedan kamen izabran među tisuće

njih na plaži one noći kada si bio moja utjeha, moja

potpora, moj smisao. Bio si potpuni stranac, ali

naučio si me više od ljudi koje znam čitav život.

Pitam se zašto se nisam zaljubila u tako divnu

osobu? Možda te nisam zaslužila, ali vjeruj mi, volim

te na poseban način i sada dok sam sama fališ mi

ti, tvoje riječi, tvoja vječna moć da me

nasmiješ. Kada god vidim kamen kojeg si mi dao na

mom se licu pojavi osmjeh, iskren osmjeh. Posebna si

osoba, vrijedna štovanja, pohvale i ljubavi.

Hvala ti na svemu što si učinio za mene. Istina

ta je pomoć trajala samo za tu noć ali zbog drugih

razloga, ipak uspio si me usrećiti.. 

Dao si mi kamen.

I?

 danas sam te vidjela, 

u drugome, 

prepoznala sam te u njegovom pogledu,

čula u njegovom glasu, 

otkrila te u njegovu odlasku...

i on je otišao bez pozdrava...

razmišljam o tome da pričam s njim, 

možda je baš on to što tražim

ali kako? kada ja tražim tebe...

i dok slušam pjesmu koja me rastužuje, 

podsjeća na tebe

pitam se, i? 

što sada?

kažem da sam te prebolila, 

pa kažem da te volim..

uvjerim se da si mi poseban, ali ne i tako drag,

kako li se samo varam...

neki će reći da sam poremećena, 

da ne stojim iza svojih riječi....

ali ja jednostavno ne znam sta osjećam 

od toliko vremena koje je prošlo

što se promijenilo?

započnem sa pjesmom

a prvo sto poželim napisati je tvoje ime...

možda nikada nećeš otkriti ovaj kutak moje

duše,

ovaj kutak mojih misli i iskrenih osjećaja....

bolje tako... bilo bi mi teško kada bi otkrio

pravu mene

mene koja se skriva ispod maske koju još nitko

nije prepoznao...

i?

********

Zvijezde

Rekao si:

Želim te samo zagrliti, osjetiti da si uz mene.

Gdje je sad to, Davore? Kamo je nestala sva ta ljubav?

Ne mogu vjerovati da je sve to laž,

da si me zavaravao cijelo ovo vrijeme.

Ništa me neće slomiti kao što si me ti

slomio,

uništio si sve što se moglo uništiti

u mom srcu, u mojoj duši.

Kažu ljudi:

Kada gledamo u zvijezde gledamo u prošlost.

Ja kažem:

Kada umire ljudsko srce, umire i jedna zvijezda na

nebu,

ali ona nada koja još opstaje

pretvara se u svijetlost koju nam zvijezde šalju

kao upozorenje, žele nas zaštititi od boli.

Kada se i ta svijetlost ugasi, 

ugasit će se ljudska duša,

ispunjena boli, gorčinom, bjesom

Postanemo imuni na osjećaje,

izgubimo životnu radost, 

umremo iznutra, osamljeni.

Jesi li ti toga vrijedan?

Ne znam, niti me zanima.

Nije više važno, kasno je za mene,

osjećam kako se gasi svijetlost moje zvijezde.

**********

Barem neko vrijeme...

U pustolovini zvanoj život

pružila mi se šansa da te upoznam.

Dok sam plakala zbog drugog,

ti si me tješio.

Dok sam mislila da nema spasa,

ti si me tješio.

Dok sam željela umrijeti,

ti si me tješio

Uvijek tu, kraj mene.

Čovjek se navikne na nečiju blizinu,

prestane ju cijeniti

ali kada ju izgubi,

preokrene mu se cijeli svijet.

Kakvog li samo naivnog bića,

kakvog li samo ponosnog stvorenja.

Takva sam bila i ja,

kao i svi drugi,

i tek kada sam te izgubila,

shvatila sam koliko te volim.

Kažu bolje ikad nego nikad,

pa zar je zaista tako?

Živim u snu, zabludi možda,

ali meni je ovako dobro,

pa nek traje dok bude,

nije bitno ako se jednog dana sruši,

ako nestane, ako se pretvori u maglu

Meni je dovoljno da znam da me voliš,

da misliš na mene, da me zeliš,

da me sanjaš

Čovjek može živjeti od snova,

barem neko vrijeme

********

Kušnja

 Jesi li to ti Bože?

Zar me ti to stavljaš na kušnju?

Oduzimaš mi njegovu blizinu,

znam, mogao si mi oduzeti i njega,

ali nisi.

Hvala ti, Bože, sada više nego ikad vjerujem da

postojiš.

Ako je to cijena, nema problema,

ako treba iscjedit ću svu svoju krv,

isplakat ću sve svoje suze,

dati mu sav moj zrak,

ako to znači vratiti ga živog i zdravog.

Boli me, duboko unutra,

reci mi zar je to kraj?

Zar ga nikada više neću vidjeti?

Nemoj biti tako strog,

znam da sam pogriješila,

kajem se, Bože, kajem.

Ne mogu ti obećati da ga neću povrijediti

ta, poznaš me bolje nego itko drugi Oče.

Nemoj dopustiti da on prođe dolinom bola,

nemoj dopustiti da ga itko ikad povrijedi,

nemoj mu oduzeti dar života.

Ako to učiniš, plakat ću do kraja života,

slomit ću se ispunjena bolom, ispunjena žalošću,

suze neće biti dovoljne Bože

Volim ga više od svega,

ali ako ti tako kažeš.

Nije da ti sudim, ali on to ne zaslužuje,

tako je dobar, plemenit,

nema riječi koje bi istinski opisale njegovu

dušu.

Morala sam ti ovo reći, Oče,

već odavno nismo pričali, ja i Ti,

kao u dobra stara vremena, oprosti.

Moćda nisam kćer kojom bi se trabao ponositi,

ali sada, u trenutku rastanka od njega,

treba mi tvoja utjeha.

Samo mi kaži da će biti dobro, 

ja ne tražim ništa više.

Jedino ću ti reći da je on nešto najljepše 

što mi se dogodilo.

S njim zaboravljam na tugu, na suze, na bol,

sve mi izgleda tako jednostavno.

On je moj lijek, Ti to znaš.

Čekat ću ga koliko god bude trebalo.

Znam da je ovo kušnja, i neka bude.

Dokazat ću sebi i njemu

koliko mi je stalo,

koliko ga volim.

Te dvije riječi, to bijedno volim te 

postat će premale da izrazim 

svu moju ljubav spram njega.

                            Davoru, koji je bio moja

iluzija

*********

Vlak života

Vrijeme bezvezno leti u propast,

a ja čekam..

Čekam ali koga?

Ima negdje netko kojeg čekam,

makar ne znam kad će stići.

Iščekivanje postaje noćna mora,

dolazak životnih vlakova tjeskoba.

Pitam se kojim peronom ide tvoj vlak,

ponovno gledam na sat..

Ma nije to ništa,

čekam samo od kad znam da postojim,

iščekujem od kad znam da mogu da zavolim.

Čujem vlak kako najavljuje svoj dolazak,

načula sam da je to posljednji iz tog djela života,

možda postoji nada da si i ti na njemu.

*******