POVRATAK

 

Ako netko zna prenijeti svoje osjecaje na papir onda je to ova cura, procitajte sve, isplatiti ce vam se.

 

Dok pišem

Dok pisem....
Prepustim se tisini,
prepustim se zvukovima duse
prepustim se osjecajima boli
prepustim se osami.

Misli same od sebe oslobadaju svoj put
a moja dusa dobiva krila.
Nesto u meni pomakne se,
sjecanja naviru
i osjecam se lose.

Pretvorim se u najgoru utvaru
koja pokusava obuzdati bijes i gorcinu
nastale zbog nedostatka ljubavi
zbog nedostatka njeznosti
zbog nerazumijevanja.

Maska za maskom,
padaju sa moga lica.
Suze naviru
a ja ostajem sama sa rijecima.

Pozelim zapisati osjecaje,
to je nemoguce.
Nema tih rijeci koje opisuju moju bol
nema tih misli koje prikazuju moju dusu
moram ih ja izmisliti.

Ljudi ne shvacaju, niti se trude
a to boli, boli previse.
Nema utjehe samo sebicnosti,
nema razumijevanja samo izdajnosti.
Gdje sam?

Pjesnici ne mogu biti sretni
uvijek ih prati prokletsvo rijeci
a misli proganjaju,
sumnjaju u to sto je stvarno
a sto njihova masta.

Dok pisem
pitam se je li ovo realnost
ili sanjam..
Pitam se je li ovo stvarnost
ili umisljam?
Ne znam, nitko ne zna...

 

 

Sada zbogom doviđenja

ada zbogom, dovidenja

Bolilo me to sto si odustao
nije bilo volje u tvom pogledu,
moje osjecaje nisi shvatio
zamrznuo si me u vjecnom ledu.

Vise necu voljeti
previse zivota mi to oduzme,
svih cu varati
nitko nece vise vidjeti moje suze.

Hladna kao santa leda
uvijek pokrivena maskom,
Cekat cu bolja vremena,
kada te necu smatrat kukavicom

Mozda se opet sretnemo negdje
ali onda te necu moliti da razmislis,
sjetit ces se ljubavi jedine
ali biti ce kasno da zalis.

Sada zbogom, dovidenja
ja idem svojim putem,
od nas ostat ce samo sjecanja
dok drugom na vrata ne kucnem.

Nemoj me suditi sto trazim utjehu
treba mi da se ne slomim,
nac ces i ti voljenu
ja necu da ti onda sudim.

 

 

no name

 

Sometimes in the night
they visit me.
They talk about the fight
and begg me.

“ Please help us
please find us,
please listen to us,
please talk to us.”

What can I do,
with tears in my eyes?
Where can I go
when their soul cries?

“ Life is strange,
we are in a trump.
Please avoyd the danger
of dieing jung.”

 

Smrt kada dode...

 

Zoves me u noci dok sanjam tamu,
pretvaras moju buducnost u utvaru.
Polako zadobivas moj svijet,
ubijas moj zivot ionako proklet.

Rujes u dusama ljudi,
kopas u njihovoj kleveti.
Okreces leda jedno drugome,
sudis snove krivome.

Smrt, kada dode
ne ostane,
uzme sto ima da uzme,
ne odustaje.
Njezina je misija jasna,
njezina je osveta bistra.
Ona ne ostane,
ona ne odustaje.

Sanjala sam san,
kristalan.
Osudili me,
oduzeli nade sve.

Kratko biti ce moje vrijeme
a prevelike sijene,
koje ce sakriti sunce visoko
i zatamniti nebo visoko.

Smrt, kada dode
ne ostane,
uzme sto ima da uzme,
ne odustaje.
Njezina je misija jasna,
njezina je osveta bistra.
Ona ne ostane,
ona ne odustaje.

 

 

Ostavi me 

Kisa polako klizi
moj odlazak se blizi.
Gdje si da ti kazem zbogom?
Gdje si da umrem za tobom?

Zvukovi rocka me nose daleko
na mjesto nama sveto.
Plaza i dalje ceka
biti ce nestrpljiva dovijeka.

Zivoti vise nisu isti,
osjecaji vise nisu cisti,
ispreplice se sreca s tugom
tako i sunce s mjesecinom.

Rastanak nam ne gine,
more tuge nam se smije.
Reci dragi posljednje rijeci,
reci sto si trebao one veceri.

Slusam al' ne cujem nista,
nisi valjda postao kukavica?
Tisina govori umjesto tebe
tisina nemilosrdno brise osjecaje.

Nek bude kako treba da bude
ja cu sakriti suze.
Vise necu biti slaba,
vise necu biti krhka.

Ne, nemoj mi se obracati vise,
pusti da rijeci odnesu kise.
Ostavi me ovdje samu,
ostavi me, da se pretvorim u tamu.

 

 

Revenge

 

I’m sitting on the floor
somebody knocks at the door.
They call my name
I don’t hear a dame thing

The blood all over the place,
tears on my face,
skin becoming white
I’m giving off the fight.

The life flows away,
this is a day
of big change
of my revenge.

Every single man,
every single woman
will feel the pain
of loosing me again.

They will taste the fault
of being adult.
The fear in their eyes
will grow inside.

The life flows away,
this is a day
of big change
of my revenge.

Now that I’m gone
words help none.
Try to live with my ghost,
try to face the lost.

I will feed myself
with your mares,
you will blame yourself,
but who cares?


The life flows away,
this is a day
of big change
of my revenge

I’ve lived this way
to many time.
People took away
each of my smile.

I used to love my life
and all my dreams,
now I hate every single night
and my bloody tears

The life flows away,
this is a day
of big change
of my revenge.

I hate you father,
I curse you mother,
may the dark find you,
may the fear eat you.

The life flows away,
this is a day
of big change
of my revenge.
Of my death,
of my new life.

 

 

Falling down 

Each day,
I wake up
with pain.
Each day
I go sleep
with anger.
People hurt me,
they throw me
in hell.

Falling down
with no end.
Falling down
with the death

My soul knows no life,
my eye sees no light.
The sun has already disaperd
the sky misses indeed.
Who should I call,
who, with a peace of soul?
I see only ghoasts,
they listen me the most.

Falling down
with no end.
Falling down
with the death.

I'm dead inside too.
When I tauch,
I feel nothing.
When I cry,
there is no tear in my eye.
When I scream,
nobody hears my voice.
When i dream
there is only dark.

The death around me
the dark inside me.
How could I be happy?
How could my soul look pretty?
When there is no life
when teher is no love
in my life.

I'm falling down
with no end.
I'm falling down
with the death.

 

 

Black and white

On my own
walking down the street.
Somebody is behind me,
somebody is folloving me.

I turn around,
wait for a minute.
The silence wispers
sweet words of night.

A black cat
croses my way.
Bad luck or night joke?
Who knows..
A white bird
calls my name.
My imagination or night joke?
Who knows...
Black and white,
dreams and life.
Hapinnes and misery,
smiles and tears.

I'm walking under a bridge,
something is moving.
The dark is smiling,
the fear is growing

I'm close to the door,
can't find the key.
The wind blows away
everything reminning.
Black and white,
dreams and life.
Hapinnes and misery,
smiles and tears.

 

  

 

Dok te nema... ja placem

 

Ja nisam pjesnik, a pisem pjesme.
Ja nisam ljecnik, a ljecim svoju dusu.
Ja nisam covjek, a zivim....

Iskreno? Rade bi da nije tako.........

Sve djeluje tako tuzno oko mene.
Sve pogada.
Sve uljeva neku melankoniju...

Slatku melankoniju zivota...

Zasto se pogravas mnome?
Zasto ne mozes biti iskren?
Zasto nisi kraj mene?

Pitanja odzvanaju u nepovratu....

Dok sam sama, tuga me prati.
Dok sam s tobom, bojim se odlaska.
Dok pisem, bjezim od svojih rijeci.

Dok te nema..... ja placem…

 

 

boli me dusa

 

osjecam takav bjes
ljutnju, gorcinu...
ne znam zasto me boli
mozda ne zelim pogledati
istini u oci

boli me dusa
jer te volim

osjecam se okovano
otrovanim trnjem zivota
cim se maknem
rane postaju brojnije
i bolnije

boli me dusa
jer te volim

suze ne znace vise nista
to je samo utjeha
licu osusenom boli
ocima bez vida
i svjetlosti

boli me dusa
jer te volim

igras se sa mnom
vodis prljavu igru
dosadujem ti polako
ostavljas me na rubu ponora
i pada

boli me dusa
jer te volim

nisam se nadala tome
da cu te proklinjati
dok mi govoris
koliko me volis
i ljubis

 

 

Nebo, ja i ti

 

 

Nebo, ja i ti

Kada god pogledam u nebo,
sjetim se tebe.
Znam da negdje i ti,
gledas u to isto nebo,
i sjetis se mene.
Taj djelic sekunde,
taj pogled uperen u prostranstvo
dosta mi je da budem sretna.

Zajedno smo gledali mjesec,
pricali dok nas je okruzivalal magla
i saputala nam je koliko smo sretni
jer imamo jedno drugo.

S tobom se osjecam drugacije,
kao da se vratim u proslost
kao da se znamo oduvijek
i samo nastavljamo pricu
sudeni da budemo jedno.
Ta spoznaja da ti pripadam,
taj osjecaj da si moj
dosta mi je da budem sretna.

Kad si me pogledao
shvatila sam po prvi puta
koliko je tvoja ljubav velika
i koliko te ja volim.

Tvoja je minuta minute,
sekunda sekunde,
stotinka stotinke moga postojanja..
Tvoj je cijeli moj zivot,
svi moji snovi,
sve moje zelje.
To sto te imam u zivotu
dosta mi je da budem sretna

Kad si pricao,
pozeljela sam ti reci da te volim.
Ostavljam to za poseban trenutak
nas trenutak.


Neke mi se pute cini
da je nasa prica poput feniksa;
nestane kada umremo
a iz naseg praha
rodi se nov zivot
u kojem zivimo dalje.
To sto je nasa ljubav besmrtna
dosta mi je da budem sretna.

Ljuby, ti si moj smisao
kao oblacima nebo.
Ti si moje nebo,
moja sloboda.

 

Noc

nikako da se dokopam sna
u ove kasne sate
zelja da te vidim je prejaka
dovodi do bola...

sta radis, pitam se
noc odgovara
tisinom

java sve vise prevladava
tvoj se lik pretvara u prah
moj glas nestaje
u crnilu noci

sta radis, pitam se
noc odgovara
zvijezdama

pun je mjesec
sve je obasjano
a ja bi htjela da si tu
da gledamo zvijezde

sta radis, pitam se
noc odgovara
sjajnim mjesecom

zamisljam te u nekoj dimenziji
gdje je sve moguce
gdje nisi samo iluzija
vec puka stvarnost

sta radis, pitam se
noc odgovara
zagrljajem suza

 

 

iskreno....

Moja dusa vice....

Duboko iznutra razara me nesto,
bol u tvom glasu
reze moj svijet.

Bojim se...

Bojim se boli,
bjezim od razocaranja
koje se kocka s mojim strpljenjem.

Ja nisam kockar...

Zelim iskrene odgovore
topli glas
rijeci podrske.

Ostavljam ovaj svijet...

Povlacim se gdje me nema,
odlazim gdje ne postojim,
idem gdje nemam puta..

 

 

Ti si....

Ti si poput sunca koji mi vrati osmjeh na lice.

Ti si poput rose koja mi osvjezava kozu.

Ti si poput zvijezde vodilje koja me osvjetlava.

Ti si poput najljepseg sna, samo ostvarenog.

Ti si poput najdraze osobe, samo moj.

Ti si poput jedinog dara, vrijednog cekanja.



Ti si poslan s neba, da mi ispunis zivot.

Ti si nagrada zivota, za sve prolivene suze.

Ti si utjeha duse, za svu patnju.

Ti si ljek, za svaku ranu.

Ti si samo moj, i niciji vise.

Ti si moje pravo na srecu, moj andeo

Noname

povlacims e u svoj svijet
kad nisam dio tvog,
kazem bit ce ok
shvatim nada je sranje

dok se dolje u garazi drustvo smije
nitko nije primjetio da me nema
i to
to su mi prijatelji....

idem, bacam se u depru
u najblizu rijeku
pod neki most

 

 

noc je a ja tipkam....

 

 

reci mi

uspomene bude se
kisa opominje me
dok polako niz prozor klizi kaplja
kazem gotova je prica nasa

sjene nocu prate me
snovi odlaze
odlazi i moja zadnja nada
da ces vratiti se kao nekada

reci mi, zasto skrivas
taj pogled
dok me diras
reci, nemoj bjezati

reci mi, zar lazes
o svemu
dok me ljubis
reci, nemoj varati


ljudi pitaju me
zar rana jos boli te
boli kao i rijeci tvoje
izrecene u ocaju

nebo tmuri se
nove kise dolaze
ja pisem pjesmu u tvoje ime
ali misli nestaju

reci mi, zasto sutis
dok gledas
moje oce
reci ili odlazi

reci mi, zasto places
nocu
dok me sanjas
reci ili odlazi.....

 

suze...

jebi ga, ne mozes ih zadrzati kada skontas da si nekog izgubio zauvijek....


ti si tamo stajao, ja sam te gledala,
trazila sam tvoj pogled,
ali nista, nista

imam osjecaj da me sazaljevas,
ma daj pusti me vec jednom

shvacas da sam previse vremena potrosila na tebe,
ne kuzeci da mi je zapravo stalo
i sada nema smisla,
zaista nema
ti si sretan, imas nju
a ja trosim i dalje vrijeme na gluposti.....

.....

dosta vise ove tuge koja me pere..
sutra odoh ja na koncert gibonia u labinu i svi sretni :-)
jedva cekam.....
btw moj pas navrsava danas cetiri mjeseca :-) sretan mu mjesecdan

 

 

 

sjeti se...

danas sam se upoznala sa istinom

nije lako, stvarno nije lako priznati da sam pogrijesila,
da sam pet godina skrivala osjecaje od same sebe
i sada kada te pozelim vratiti nemam prava.. zaista nemam prava

tko sam ja da ti remetim zivot?
tko sam ja da ti uzbrkam ciljeve, planove, zelje?

toliko si puta bio u mojoj blizini kada sam trebala nekog da me ujtesi,
a ja kako sam uzvratila?
sada je kasno da te vratim, sada je kasno da ti kazem
da te volim...

nikome to nisam rekla,
skrivala sam se od istine....
kako li sam samo glupa,
kako li sam samo blesava....

mozda sam nesto i trebala nauciti, ali sto?
veza za vezom bez smisla, to je sve.....
nista nije imalo smisla..
tek sada vidim zasto, trazila sam te a tebe nije bilo nigdje...
nigdje....

zbogom jednom zauvijek, znas da odlazim,
mozda si zato tako drag prema meni
jer znas da se rastajem od tebe,
jer znas da ce ostati samo uspomene,
na kisne dane, na tajne sastanke,
neka te tjesi ona,
ali sjeti me se,
bar jednom svako toliko, sjeti se,
i odi kraj brane, zapali cigaru

i sjeti se.....

 

 

 

Bijela ruza

Bijela se ruza napila mojih osjecaja dok sam ju drzala u ruci,
brisala sam njome suze koje su htijele pobjeci,
tjesila sam njome oci, koje te nisu htijele gledati.. tamo kako lezis...

Bijela ruza je pala na tvoj grob,
nisam imala snage gledati ju kako pada,
onaj tupi zvuk dok udara o tvoje vjecno pocivaliste....uznemirio je moje misli..

Bijela ruza bila je znak rastanka,
slomila se, otpale su njezine latice, smocile je kapi kise,
kise koja je nemilosrdno padala,
stapala se sa suzama prisutnih...

 

 

 

svijet je poludio!!!!

Ako nije svijet onda ne znam tko je.
Nisam se ni oporavila od bratove nesrece i evo ti sljdece, gore.
Bratic mi je poginuo, nema ga vise..
Jos ne vjerujem u te rijeci, jos mi se cini da je to bio samo san..
Nije fer... nije nicim zasluzio takvu sudbinu.

Svijet je poludio,
pobrkali se zakoni rodenja i smrti,
nestala su pravila pravde.

Svijet je poludio,
neduzni placaju za grijehe zlih,
tama guta nevine.

Svijet je poludio,
odlaze moji voljeni bez pozdrava,
a nisam im stigla reci ni koliko ih volim.

Svijet je poludio,
iscupao mi je sve osjecaje,
prazna sam, iznutra.

Svijet je poludio,
bojim se zaspati uvecer,
bojim se probuditi ujutro.

Svijet je poludio,
nema mu spasa
nema mu nade.....

Nek mi nitko ne kaze da ce sve biti u redu,
jer nista nije u redu, nista.
Ovaj kaos od zivota koji me sljedi,
vodi me samo u pogresne putove,
oduzima mi najdraze.
Hocu li ikada nasmijati se iskreno,
nakon ovakve boli?
Nasmijat cu se, povrsno, bez srca, bez nade....

Hvala vam svima koji me i pozelite utjesiti
ali zaista nema smisla.
Rijeci su suvisne.....

 

 

 

desert rose

noc je opkolila moju sobu,
tisina je zaokupila moje misli...
zar je moguce da sam rekla sve sto je trebalo reci?

dok me proslost odnekuda doziva,
ja se ne zelim vratiti,
zelim dozivjeti novu srecu, okusiti novu nadu,
sve nade stavljam u novi pocetak.

mozda cu se opet spotaknuti o vlastite greske,
ali ovog ce mi puta netko prici i pruziti ruku,
mozda cu opet plakati u noci,
ali ovog ce me puta netko tjesiti,
mozda cu opet pozeljeti odustati,
ali ovog ce mi puta netko vratiti snagu,
mozda cu se opet ubosti na bodlje zivota,
ali ovog ce mi puta netko izljeciti ranu.

“ I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in pain
I dream of love as time runs through my hand
I dream of fire
These dreams are tied to a horse that will never tire
And in the flames
Her shadows play in the shape of a man's desire
This desert rose
Each of her veils, a secret promise
This desert flower
No sweet perfume ever tortured me more than this
And as she turns
This way she moves in the logic of all my dreams
This fire burns
I realize that nothing's as it seems
I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in pain
I dream of love as time runs through my hand
I dream of rain
I lift my gaze to empty skies above
I close my eyes, this rare perfume
Is the sweet intoxication of her love
I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in pain
I dream of love as time runs through my hand
Sweet desert rose
Each of her veils, a secret promise
This desert flower
No sweet perfume ever tortured me more than this
Sweet desert rose
This memory of Eden haunts us all
This desert flower, this rare perfume
Is the sweet intoxication of the fall”

 

 

novi dan

da ide.. ceka nas novi dan...
mom braci je bolje, hvala, bilo kome, hvala...

osjecam takvo olaksanje da ne mogu opisati,
i posebno bi htijela zahvaliti nekome sto je bio uz mene.

SADA DOK TO CITAS JA SE BOJIM KAKO CES REAGIRATI ALI...
HVALA NA SVEMU,
HVALA:
STO SI UZ MENE,
STO ME UKLJUCUJES U SVOJ ZIVOT,
STO ME PRIHVACAS ZA TO STO JESAM,
STO TI JE STALO DO MENE.
HVALA STO ME VOLIS.....

 

 

 

 

osjecam se.. samo

osjecam se.... samo
dok hodam, nitko me ne prati u stopu,
do pricam, nitko ne ispravlja krive rijeci,
dok spavam, nitko me ne pokriva dekom,
dok placem, nitko ne brise suze sa mog obraza,
dok se smijem, nitko se ne smije sa mnom....
...

ti si osoba koja mi je najbliza, pazis me i mazis.
brate, volim te najvise na ovom svijetu, vise od sebe!
dok sam gledala snimku maturalne...
suze su rekle svoje, a ja cekam da se vratis i kazes:
“ ca je kapo?”

do onda, brzo mi ozdravi...
ja cu napraviti puding i kokice za duge noci pricanja i gledanja tv-a
i nastavit cemo zivjeti kao prije
tvoja seka, tvoj kapo :-)

 

 

 

 

Vilenjaci...

Za vilenjake svijet se vrti,
vrti se istovremeno brzo i polako.
Brzo jer oni se ne mjenjaju
ali sve ostalo biježi:
a to je za njih velika bol.
Polako, ne broje godine koje prolaze,
barem ne za sebe.
Pobjegla doba
su valovi koji se uvijek vracaju
u dugom putu vremena...

...

Neke se pute osjecam tako,
vrijeme prolazi a ja ga ne osjecam.
Mozda jer ne zelim da prode,
a mozda u dusi ljudi ne stare.

Tolkien je stvarno veliki pisac,
u svojoj je masti stvorio svoj svijet
tko zna zasto ga je stvorio
mozda mu nije bilo ljepo u ovome....

 

 

 

Margerite

Opet sam bila tamo gdje jos uvijek osjecam vasu prisutnost.
Opet sam odnijela margerite na vas grob.
Opet se pitam zasto bas vi.
.. Da, margerite, to krasno, bijelo cvijece,
one su olicenje vase duse, vase dobrote, vase svetosti.
Gledala sam lumin kako izgara, ko sto je izgorio vas zivot,
ugasila ga je jedna mala kap....
Ali zasto? Pitam se opet.
Odgovora nema, cuje se samo glas vjetra,
a on govori:
tise,
nema ga vise.....

 

 

 

 

sve nestaje.. zagrli me

stojim u tami...
ponestalo je svijetla u maloj sobi moje duse.

jedna jedina tvoja rijec moze me pokopati
a ja....ja zelim vrisnuti neka svi cuju

tama me zarobljuje, bojim se, reci nesto,
barem pokusaj..

misli jure, suze teku,smjeh je davno nestao...
dok se raspada moj zivot,
dok komadici svega sto sam stvarala nestaju u ponoru
ti stojis i gledas me...
zar mi ne zelis pomoci?

zagrli me i reci sve ce biti u redu..
zar je to tako tesko, zar ti nije bar malo stalo, zar..

rijeci su vise suvisne,
izgubila sam sposobnost da kazem nesto normalno,
ni sama se ne snalazim u zemlji nakaza i duhova proslosti...

zagrli me i reci.. reci bilo sto...
gubim i najmanju nadu da ces mi pruziti ruku,
da ces mi dati priliku...

 

 

 

posveceno tebi...

znas...
ne mogu definirati sto je to zapravo bilo,
ne mogu ti ni pokusati reci..
zasto?
sto ako te moje rijeci udalje od mene
sto ako uopce ne mislis ono sto ja mislim?

vjerovala sam u jednog tebe,
imala sam stvorenu sliku,
onda, najedanput sve se srusilo
ti si se pokazao u drugom svijetlu..

dok sam bila s tobom vrijeme se zaustavilo,
nisam cula glazbu
nisam vidjela ljude oko sebe
nisu bili ni bitni...

sada dok ubijam vrijeme mislima o tebi pitam se:
osjecas li ti zapravo nesto za mene?
zelis li me uopce vidjeti opet?

zeljela bi ti reci sve.. a ne mogu, nije u pitanju hrabrost,
u pitanju je nase nesto.. ni sama ne znam sto

poznamo se dosta dugo a opet nemamo hrabrosti priznati...
sto bi to trebalo priznati?

da sam ja zaljubljena budala a ti biser koji me vuce za nos...

zelis znati da li je pjesma posvecena tebi? je
kako ces biti siguran? ti si zakon.....

 

 

 

tuzna sam


zelim te vidjeti veceras.. na jedan tren, na jednu sekundu,
ta bi sekunda trazila drugu, druga trecu i tako bez kraja..
zasto zelim da mi pjesma bude tuzna?
mozda jer se tako osjecam..
tuzna je... bez tvog mirisa, bez tvog dodira...

lutam gradom dok te trazim, na svakom uglu, u svakoj kavani,
ta kavana trazi drugu, druga trecu i tako bez kraja..
gdje si nestao, kamo si se skrio?
mozda te nikad naci necu...
tuzna sam.... bez tvog mirisa, bez tvog dodira....


....
moja prva pjesma koja je i uglazbena ali je u tom izdanju necete cuti :-)) mozda jednog dana na radiju he he
posvecena? da
ciaos.........

 

 

 

besciljno lutam, gdje su vrata?
trazim izlaz, trazim spas...
nitko ne cuje moju viku nocu,
nitko ne cuje moje suze u snu...

tko me razumije,
tko moze otkriti sto se skriva iza maske?
nitko ne zna za moju bol
nitko ne zna osim alkohol...